Strah od škole

Školska godina je uveliko u toku i prvobitno rado odlaženje u školu je kod nekih prvačića prešlo u pravu noćnu moru. Umjesto uzbuđenja i radosti pojavio se osjećaj straha i pritiska.

Strah od škole je na žalost česta i mnogim odraslim neshvatljiva pojava kod djece. Simptomi su različiti: od agresivnosti do apsolutne izolacije a uzroci straha su također različiti.

Nakon bezbrižnih predškolskih dana, od prvog dana škole se od djeteta od jednom očekuje da bude koncentrisan duže vrijeme, da postiže dobre rezultate, da dugo sjedi mirno u školskoj klupi.
Kod neke djece ovo može dovesti do stresa i preopterećenosti, te često i iznenada do potpuno neočekivanog straha.

Strah od neuspjeha je temelj na osnovu kojeg se mogu pojaviti i drugi simptomi: mučnina, piškenje u krevet, nesanica, umor, manjak koncentracije, agresivnost, povlačenje u sebe, manjak volje, plačljivost itd.

Uzroci su: strah da će biti ismijan(a) od druge djece, da neće znati odgovor na pitanje, da će ga druga djeca izazivati, odbaciti, neće se htjeti družiti, strah od konkurencije sa drugom djecom, od ocjene učitelja, od pismenih zadataka, ispitivanja, da govori pred drugim učenicima i strah od neispunjavanja očekivanja roditelja.

Kao roditelj trebate biti pažljivi i oprezni te na vrijeme reagovati na simptome.
Razgovarajte sa djetetom u miru i sa razumijevanjem. Dijete treba osjetiti da njegove probleme ozbiljno shvatate i razumijete te probleme i strah.
Iako vam se strah od škole i problemi koje dijete tu ima čine nevažnim, za dijete je to velika i krupna stvar.

Kada sa djetetom definišete strah, dijete će se osjećati rasterećeno i biti će mu lakše.

Nakon što dijete “izbaci” negativne emocije iz sebe, porazgovarajte šta je najgore što se može desiti: “Šta će biti ako dobiješ slabu ocjenu?” ili slično (u zavisnosti od primarnog straha).
Već definicija može smanjiti intenzitet straha, a prezentacija rezultata onoga čega se boji dovodi do uviđaja da predmet straha nije tako ozbiljan ili velik.

Uvijek pričajte pažljivo i mirno sa djetetom o strahovima, znate i samo koliko je vaše dijete osjetljivo i koliko mu podrške treba.
Najvažnije je da se dijete osjeti ozbiljno shvaćeno.

Ukoliko ne znate kako riješiti problem, obratite se stručnjaku, pedagogu, prosvjetnom radniku.

(zdravlje.at)