Spremanje dječije sobe

Djeci ne smeta kada su igračke razbacane, njima je taj “haos” čak potreban i važan

Između roditelja i djece dolazi do konflikta kada roditelji insistiraju da djeca pospreme svoju sobu, sklone igračke koje su razbacane.

Spremanje je za djecu nešto naporno, nepotrebno, jer djeca imaju drugi pristup redu nego što imaju roditelji.

Djeci ne smeta kada su igračke razbacane, njima je taj “haos” čak potreban i važan, jer samo tako, kada imaju puno predmeta oko sebe, mogu da budu kreativni.

Roditelji opet uglavnom žele da svaka igračka sa kojom se više ne igra bude spremljena na svoje mjesto.

Osjećaj za red dijete može razviti samo ako samo osjeti negativne posljedice nereda. Tako na primjer ako primjeti da mu se igračka pokvari kada zbog nereda stane na nju.

Ukoliko dijete sprema svoje stvari samo zato što roditelji inače galame, ljute se, dijete doživljava red kao nešto na šta ga roditelji primoravaju.

Koliko spremljeno treba da izgleda dječija soba i koliko često se ona treba spremati, treba biti dogovoreno između roditelja i djeteta.
U dječijoj sobi trebaju važiti pravila djeteta. Djeca koja nemaju svoju sobu bi trebala dobiti bar jedan kutak u nekoj prostoriji gdje će sami odlučivati kako tu izgleda.

Djeca do šeste godine teško mogu sam spremati. Kada ostave jednu igračku, brzo ugledaju drugu koja ga zainteresuje i brzo zaborave prvu. Zbog toga djeca trebaju pomoć roditelja i dogovor gdje se spremaju stvari, ko će spremiti knjige, ko autiće, lutkice itd.

Ako je više djece u porodici trebaju spremati zajedno. Isto tako ako je neko drugo dijete u posjeti, treba i ono biti uključeno u akciju spremanja.
Tako spremanje postaje socijalna igra i postaje lakše i zanimljivije.

Ako je dijete cijeli dan radilo na nekom svom “projektu”, na primjer dvorac od kockica, ponosno je na svoj rad i ne treba ga uništavati samo zato što je vrijeme za spremanje.

Korisno je imati dosta mjesta za igračke, recimo na ormaru, ispod kreveta.
Igračke držite u korpama ili kutijama u koje idu različite vrste igračaka (autići, kockice, loptice itd.) i ozačite te korpe ili kutije da dijete zna gdje šta ide, ali i da može kasnije naći igračku kada mu treba.

Redovno smanjujte broj igračaka u zavisnosti od uzrasta djeteta.
Dijete od pet godina se ne igra više sa igračkama sa kojima se igralo kao beba, to smeta, ne koristi se i samo zauzima mjesto.

Ako dijete ima jako puno igračaka, sklonite neke neko vrijeme. Kasnije kada ih ponovo izvadite, dijete će se opet obradovati kao da ih je ponovo dobilo.

Nemojte ništa bacati bez znanja djeteta, jer djeci sve treba. Ako se više ne igra sa nekim igračkama ili ako su neke igračke pokvarene, skupite ih u jednu kutiju i ako dijete nakon sedmice- dvije ne zatraži taj dio, tek onda ih bacite.

Iako roditeljima to može teško pasti nemojte se petljati u red kod mališana, jer ako uvijek vi spremate, djeca nauče da ćete to i onako raditi, pa sami ništa ne rade.

Najbolje je sopstvenim primjerom pokazati djetetu: spremajte svoje stvari, svoju sobu, stan. Kada dijete vidi da vi održavate red kod sebe, da se vi i ono dobro u redu osjećate, lakše će mu pasti održavanje reda u dječijoj sobi. 

(zdravlje.at)