Djeca i sport

Djeca i sport

Sport bi za svako dijete trebao da bude idealna aktivnost, jer u potpunosti zadovoljava dječiju potrebu za kretanjem i pomaže u tjelesnom ali i psihičkom razvoju djeteta.
U djetinstvu je sport važan za opšti odgoj djeteta, jer razvija dječije tjelesne i duhovne mogućnosti, zabavlja djecu i donosi im razonodu.

Sport je pozitivan dok se pridržavaju pravila. Sportske povrede i negativne posljedice se mogu spriječiti. Sportske povrede su posljedica pogrešnog bavljenja sportom, prouzrokovanim lošom opremom ili bavljenjem sportom koji još nije prilagođen uzrastu i mogućnostima djeteta.
Sport je tjelesna aktivnost i može se tretirati kao fizički posao. Za to osoba, posebno dijete, mora biti zdrava. Ukoliko dijete ima bronhitis, anginu ili neku drugu bolest, treba da ostane u krevetu i ne bi se smjelo baviti sportom. To važi ne samo za djecu nego i za odrasle.

Djeca su psihički i psihički nezrela, njihovi pokreti i koordinacija nisu kao kod odraslih.
Od male djece (od 3. do 6. godine) se ne mogu i ne smiju očekivati nikakvi sportski rezultati. Djeca u tom periodu u igri imitiraju odrasle.
Školska djeca (od 7. do 10. godine) imaju potrebu da pokažu sportske rezultate, ali još nemaju osjećaj grupe koji je potreban kod grupnih sportova.
Djeca od 10. godine posjeduju psihičku zrelost za grupne sportove i mogu da se bave fudbalom, rukometom, odbojkom itd.

Djeca su mala i njihovi organi su mali. Frekvencija srca je kod djece veća nego kod odraslih. Fizički napor se pokriva još većom frekvencijom srca, a ne kao kod odraslih većim volumenom krvi koje srca pumpa. To znači da djeca imaju samo male rezerve. Isto to je i sa plućima djece.
Skelet, kosti, nisu još razvijeni i ne smiju se previše opterećavati. Koordinacija još nije razvijena, komplikovani pokreti su za malu djecu još nemogući.

Pravilo je da svako dijete treba da bude zrelo i sposobno da se bavi određenim sportom.
Normalnim sportom se može baviti od 4. godine života, intenzivnije bavljenje od 7. godine, a intenzivni, profesionalni sport od 11. godine.

Djeca nemaju rezerve tekućine i zato je jako važno da se za vrijeme sportskih aktivnosti unosi dovoljno tekućine.

Sportom se djeca ne smiju baviti kod akutnih bolesti, kod teške anemije, kod akutnih napada hroničnih bolesti, neposredno nakon operacije.
Djeca sa hroničnim bolestima se smiju baviti sportovima koji su prilagođeni njihovim tjelesnim mogućnostima. To se treba individualno odlučiti i sprovoditi, tako da dijete bude zabavljeno i aktivno, ali neopterećeno.

Važno je da odrasle osobe koje prate djecu za vrijeme bavljenja sportom primjete svaki znak umora ili preopterećenosti djeteta i na vrijeme i adekvatno reaguju. 

(zdravlje.at)