Ruzmarin

Ruzmarin je zelena biljka, visoka do 1 m, koja pri dobroj njezi , i u saksiji, raste dugi niz godina. Listovi su usko štapičasti, kožnati, tamno zeleni, odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasti. Cvijet je svijetlo plav, dvousnat, koji je u proljeće vrlo omiljeno mjesto za pčele. Kod nas raste kao divlja biljka u kamenitim predjelima Dalmacije, Primorja i na otocima.

Uzgaja se u glinasto - pjeskovitoj zemlji. U periodu rasta vrlo malo zalijevati, ali ne ostaviti da se potpuno osuši. Jednom mjesečno đubriti, po mogućnosti sa đubrivom koje sadrži veću koncentraciju kalija. Nakon cvjetanja biljka se može podrezati. Prezimiti može napolju do - 5 ° C, ako se zaštiti. Pri nižim temperaturama potrebno je prohladno, svjetlo mjesto u kući. Razmnožava se putem pelcera u julu i augustu, ili putem sjemena u proljeće.

Latinski naziv: Rosmarinus officinalis
Porodica : Lamiaceae (Labiateae )
Zemlja porijekla: Sredozemlje
Pogodno mjesto: Sunčano, vruće, zaštićeno od vjetra

UPOTREBA: Ruzmarin se upotrebljava za jela sa roštilja, naročito ribe, ali isto tako za jela sa paradajzom, salate. Poboljšava ukus jela od peradi, divljači i janjetine.

Jača srce, uravnotežava cirkulaciju krvi i razmjenu materija u organizmu:

10 gr. osušenih ili svježih listića ruzmarina staviti u bocu, preliti sa 1/2 l suhog bijelog vina i ostaviti da stoji pet dana. Procijediti i dnevno piti 1 - 2 male čašice ( za rakiju ).

Kod osipa i čireva treba napraviti kupku od ruzmarina:

4 šake lišća od ruzmarina kuhati sa 5 l vode 3 -5 minuta, procijediti i dodati vodi za kupanje.

Ruzmarin se bere u periodu cvjetanja od marta do maja. Suši se u hladu na propuhu. Kako mirisno eterišno ulje lako hlapi, osušena biljka čuva se zatvorena u staklenim posudama.

(zdravlje.at)