Majčina dušica

Majčina dušica je trajna 20 - 30 cm visoka, grmasta biljka. Ima uske elipsaste sivo - zelene listiće sa kratkim peteljkama.Roza do lila cvijetovi tvore na vršcima stabljike okrugle cvatove, jakog i ugodnog mirisa. Zbog tog jakog mirisa koji odbija biljne uši sadi se pored ruža ili drugog, na uši osjetljivog, cvijeća.

Sije se od marta do maja na dobro usitnjenu pjeskovitu zemlju, pomješanu sa malo krečnjaka. Sjeme se ne pokriva zemljom, jer klija na svjetlu. U periodu rasta ne treba puno zalijevati. Prilikom sječenja biljku ne treba rezati previše nisko uz zemlju , da bi ponovo mogla da raste i buja. Nakon sječenja potrebno je nađubriti. Prezimljene biljke u proljeće podrezati i dobro nađubriti, jer to pospješuje obilniji rast. Može se uspješno gajiti u saksiji.

Razmnožava se putem sjemena i dijeljenjem starijih biljaka u proljeće ili putem pelcera u ljeto.

Latinski Naziv: (Thymus vulgaris)
Porodica: Lamiaceae ( Labiateae )
Zemlja porijekla: Sredozemlje
Pogodno mjesto: Sunčano vruće

UPOTREBA: Svježi listići se uzimaju prilikom kuhanja govedine, divljači ili peradi, naročito uz dodatak crvenog vina u ta jela, za jela od krompira, bundave i paradajza.

Majčina dušica sadrži puno željeza, kalcija i ostalih ljekovitih sastojaka. Smiruje grčeve bronhija i kašalj, liječi anginu, difteriju, malokrvnost, upale mokraćnog mjehura i bubrega.

Pomaže kod prehlade ili reume: 100 gr osušenih listova i cvjetova preliti sa 1 l kuhajuće vode i ostaviti da stoji poklopljeno 20 minuta, pa nakon toga dodati vodi za kupanje.

Beru se mladice sa cvjetovima prije ili za vrijeme cvjetanja od maja do septembra. Mora se rezati oštrim nozem ili makazama da se ne ošteti matična biljka. Suši se na promaji u hladu.

(zdravlje.at)