Gljivice

gljivice

Naša koža živi, mnogi mikroorganizmi, koji se golim okom ne mogu vidjeti, su na njoj. Pored bakterija, gljivice su isto sastavni dio flore kože. Najčešće se nalaze na površini tijela, sluznici usta, crijeva ili genitalija.
Za osobe koje imaju dobar odbrambeni sistem, su ove gljivice neopasne. Ukoliko je međutim došlo do neravnoteže, npr. nakon terapije sa antibioticima, gljivice se pretjerano razmnožavaju i tako mogu lokalno izazvati bolesti. Nastaju mikoze kože ili sluznice, sa tipičnim simptomima kao što su svrab i crvenilo.
Kod velikih defekata imunog sistema, su posljedice jako opasne. Gljivice prolaze kroz unutrašnji zaštitni zid sluznica i ulaze u krv i tkivo organa. Još jedan od rizika napada gljivica na unutrašnje organe su operacije stomaka, kada se prirodna funkcija crijeva da zaštite organe od gljivica pogorša.
Sistemske mikoze mogu napasti jetru, pluća i bubrege i često smrtno završavaju. One nastaju uglavnom kao posljedica HIV infekcije ili kod terapija koje slabe imuni sistem, kao što su transplantacije ili hemoterapije.
Dodatni rizici su na primjer dijaliza ili kateter na veni.
U najvećem broju slučajeva, infekcije prouzrokuju kvasčeva gljivica Candida albicans i gljivica plijesni Aspergillus fumigatus.

Candida albicans je sastavni dio normalne mikrobiološke flore ljudi i odgovorna je za 50 do 70% gljivičnih infekcija. Da bi preko sluznice ušle u tkivo, Candida gljivice moraju promijeniti svoj prvobitni, okrugli izgled. Razvijaju končane izrasline, takozvane hipe, i time se probijaju u tkivo. Preko krvotoka se šire u organe.

Aspergillus fumigatus i njemu srodne vrste gljivica plijesni su odgovorne za 30 do 40% sistemskih mikoza. Preko disajnih puteva, gljivice ulaze u tijelo, ostaju u plućima i prouzrokuju upalu. Ukoliko imuni sistem ne uspije da infekciju izolira i izliječi, gljivice ulaze u krv i šire se po tijelu.
Antimikotici su lijekovi koji se bore protiv gljivičnih infekcija. Ali često više faktora sprječava njihovo djelovanje. Kroz već oslabljen imuni sistem se simptomi infekcije, kao na primjer povećan broj bijelih krvnih zrnaca, ne primjećuju kao gljivična infekcija. Jer kada gljivice uđu u tijelo, je organizam uglavnom već toliko labilan, pa se teško može boriti protiv jasnih znakova bolesti. Uglavnom se pojavljuje nejasna simptomatika povišene tjelesne temperature, gdje temperatura nije toliko visoka kao kod bakterijelne infekcije. U pravilu pacijenti dobiju prvo antibiotik protiv moguće bakterijske infekcije, koja pokazuje iste ili slične simptome. Tek kada povišena temperatura traje duže od tri dana, se uključuje i terapija protiv gljivica.

Jasan dokaz ovih gljivica u organizmu je težak, dugo traje i nije uvijek siguran. Čak i kada je nalaz pozitivan, još uvijek nije jasno da li je koncentracija gljivica toliko povišena, da je njome došlo do infekcije. Jedini jasan dokaz je ukoliko je gljivica izolirana iz sterilnih tjelesnih proba, kao što su krv, moždana tekućina ili tkivo koje je dobijeno operacijom. Zbog toga ljekari često terapiraju na slijepo. Jer pacijenti sa oslabljenim imunim sistemom nisu u mogućnosti da se sami bore protiv gljivične infekcije.

Kod gljivica plijesni je još dodatni problem, što se one prirodno nalaze u zraku, te se mogu prilikom vađenja nalaza ili za vrijeme pregleda u laboratoriji nataložiti na probu i time pokvariti nalaz. Isto tako su time dokazi karakterističnih dijelova gljivice (antigeni) ili tjelesnih obrambenih substanci (antitijela) jako teško izvodjljivi. Osobe koje imaju oslabljen imuni sistem tvore nakon infekcije jako malo antitijela protiv klica, tako da se i ta antitijela teško mogu dokazati.

(zdravlje.at)