Angina pectoris i infarkt

Koronarne bolesti prouzrokuju smanjeno snabdjevanje srca sa krvi. U najčešćem slučaju je arterioskleroza u arterijama srca razlog za bolesti, u rijetkim slučajevima dolazi do slabije cirkulacije krvi kroz srce zbog grča koji se pojavi u koronarnim arterijama (arterije srca).
Srce mora biti konstantno snabdjeveno kisikom, ne može kao recimo mišići nogu jedno vrijeme biti bez kisika. U slučaju premale količine kisika srce može da se „uguši“. Ovo stanje ljekari zovu išemija.

Arterije srca posjeduju određene rezerve i mogu suženje krvnih sudova do određene mjere kompenzirati. Zato jedna koronarna bolest često ostane dugo neotrkivena. Tek kada je cirkulacija jako smanjena, dolazi naročito pri tjelesnim i psihičkim naporima do tipičnih simptoma. To su osjećaj pritiska u prsima, bolovi u prsima, koji se mogu proširiti na lijevu ruku i vrat. Ovi simptomi su znakovi angine pectoris.

Manjak zraka pri tjelesnim aktivnostima je još jedan od signala problema u cirkulaciji srčanih krvnih sudova. Ali isto tako može doći do signala u drugim dijelovima tijela, koji se pokazuju u bolovima ili osjećaju trnjenja u ramenima, zglobovima ili oko kičme. Nekada se nikakvi simptomi ne osjećaju. To je posebno opasno, jer se bolest prekasno prepozna. Ukoliko tromb koji se napravio u krvnom sudu pukne, dolazi jako brzo do totalnog začepljenja srčanog krvnog suda. Dio srčanog mišića koji taj krvni sud snabdjeva hranom i kisikom prestaje dobijati potrebne tvari i ćelije mišića počinju da umiru. Dolazi do infarkta, koji je najteža posljedica konorarnih bolesti.

Predznaci infarkta su uglavnom jaki, stalni bolovi u grudima, koji se proširuju na lijevu ruku, dolazi do nedostatka zraka, mučnine, jakog osjećaja straha, preznojavanja, osjećaja slabosti, preskakanja srca i bljedila. Infarkt može proći i bez ovih simptoma, tada je riječ o „nijemom infarktu“.
Što se ranije počne sa terapijom nakon napada, to su veće šanse da će pacijent preživjeti i da će posljedice infarkta biti manje. Zato je jako važno što prije otići kod ljekara.

Koronarna bolest srca ne mora uvijek dovesti do infarkta. Rizik dobijanja infarkta je kod koronarne bolesti koja se ne liječi naravno puno veći nego kod terapirane. Ukoliko se koronarna bolest terapira kako treba i ukoliko se promijene životne navike i reduciraju riziko faktori, se vjerovatnoća za dobijanje infarkta može jako smanjiti.

Nekada je ljekar u mogućnosti na osnovu simptoma i ranijih bolesti dijagnosticirati koronarnu bolest, ali je u najvećem dijelu slučajeva neophodno uraditi detaljnije preglede.
Prvo se pregledaju vrijednosti krvnog pritiska, pulsa, poslušaju srce i pluća, a zatim se uradi EKG pregled kojim se u velikom broju slučajeva može ustanoviti koronarna bolest. EKG pregledom se mogu vidjeti promjene u radu srca koje se dešavaju samo kada srce mora više da radi i kada ga arterije ne snabdjevaju dovoljnim količinama hrana i kisika.
Ukoliko ni sa EKG pregledom dijagnoza nije dovoljno jasna, postoje specijalne metode kao EKG pod naporom, ultra zvuk pregled itd.

Najbolju informaciju o mjestu i razmjeri suženja krvnog suda se dobije pregledom sa srčanim kateterom. U ovom slučaju se uski kateter ubaci u krvne sudove srca i njime se ušprica kontrasna substanca u koronarne arterije. Zatim se rendgenskim pregledom može vidjeti gdje je tačno arterija začepljena ili sužena.

(zdravlje.at)