Šta je psihološka trauma?

Psihološka trauma se obično definira kao događaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva, koji predstavlja prijetnju za vlastiti život.Traumatski događaj isključuje uobičajene sisteme reagiranja, koji ljudima daju osjećaj kontrole, povezanosti i smisla.

Traumatski događaji nisu uobičajeni po tome što su rijetki, nego po tome što predstavljaju slom uobičajenih sistema adaptacije na životne uvjete (zemljotresi, ratovi, izbjeglištva, bolesti, ranjavanja, gubitci bliskih osoba, saobraćajne nesreće i sl.).

Zajedničke reakcije za psihološku traumu su:

• intenzivan strah
• bespomoćnost
• gubitak kontrole
• strah od uništenja

Traumatski događaj izaziva stres, a kod nekih ljudi može se razviti post-traumatski stresni poremećaj. Psihološka trauma predstavlja odgovor na traumatski događaj.

U čovjeku su prisutna dva uobičajena odgovora na opasnost: borba i bijeg. Ova dva odgovora su zasnovana na nizu fizioloških reakcija organizma koja slijede nakon brzog i instinktima diktiranog opažanja i procjene situacije.

Fiziološke reakcije pripremaju organizam za onu vrstu akcije koja je procijenjena kao svrsishodna. Traumatska reakcija nastupa kada je onemogućena akcija. Kod životinja kao odgovor na nemogućnost reagovanja pojavljuje se obamrlost (ukočenost) koja traje do okončanja prijeteće situacije. U životinjskom svijetu ovakva reakcija pruža određene prednosti: stanje obamrlosti čini progonjenu životinju manje upadnom, oponašanje smrti može odvratiti napadača (životinje rijetko jedu mrtve životinje) i sl.

Kod ljudi također ova reakcija može biti zdrava strategija preživljavanja i predstavljati za osobu neku vrstu odbrane od  prepravljenih emocija. Ona osobu spriječava da upadne u stanje panike i nesvrsishodnosti ili štetnih reakcija.

Na psihološkom nivou se događa rascjep (disocijacija), kao da se „psiha odvoji od tijela“, pa osoba može doživjeti kao da se to događa nekom drugom. Ovaj način odbrane je funkcionalan samo dok traje trauma i može biti problem ako postane uobičajen način reagovanja.

U životinjskom svijetu je prirođen i mehanizam kojim organizam kad prođe opasnost aktivira energiju mobiliziranu za preživljavanje (obično se otpusti putem reakcije drhtanja ili protresanja).

U situacijama kada reagira obamrlošću ljudski sistem samoodbrane dospijeva u stanje dezorganizacije i preplavljenosti.

Zbog visoko razvijenog racionalnog dijela našeg mozga (neokorteksa), strah i potreba za kontrolom ometa, prekida urođene mehanizme opuštanja mobilizirane energije. Energija ostaje blokirana i nastavlja da traje u obliku straha i/ili bijesa.
Ovakvo stanje može kod ljudi dovesti do dubokih promjena i posljedica na fiziološku pobuđenost, na emocije, kognicije i pamćenja, te dovodi do nepovezanosti među tim uobičajeno integriranih funkcija - događa se „fragmentacija“. Ovo predstavlja osnovu na kojoj se formiraju traumatski simptomi.
Autor: Elmedina Čizmić,Psiholog

(zdravlje.at)