Sramežljivost

Sramežljivost

Sramežljivost se najčešće definira kao pomanjkanje sigurnosti u sebe i samopouzdanja u općem kontaktu sa drugim ljudima.

Sramežljiv pojedinac ima poteškoća u razgovoru, u stvaranju odnosa, u ostvarivanju ciljeva za koje mu je potrebno samopouzdanje. Sramežljivi ljudi su tihi, povučeni i nekomunikativni. U razgovoru obično imaju poteškoće sa očnim kontaktom, zamuckivanjem, crvenilom u licu i sl.

Sramežljivost je usko povezana sa nesigurnošću koja se javlja u socijalnim interakcijama. Sramežljivost je bliska sa socijalnom anksioznosti koju ima 15 i 20 % ljudi. Anksioznost je općenito objašnjena kao percepcija opasnosti ili povrede, pri kojoj precjenjujemo vjerovatnost događaja povrede, a podcjenjujemo vlastitu sposobnost da izađemo na kraj sa potencijalnom opasnošću. Kod socijalne anksioznosti ne postoji opasnost od fizičke povrede, već je riječ o psihološkoj ranjivosti- strah od neodobravanja, odbacivanja, podsmijeha, neugode, pogreške, smetenosti i sl. Ako je socijana anksioznost toliko izražena  da nas u velikoj mjeri ili čak potpuno onemogućava u ostvarivanju interakcija sa drugim ljudima govorimo o socijalnoj fobiji.

Popratne pojave sramežljivosti možemo svrstati u četiri skupine:

• ponašajne
• kognitivne (umne ili spoznajne)
• emotivne
• fiziološke

Najvažnija popratna pojava na ponašajnom planu je izbjegavanje potencijalno opasnih socijalnih situacija. Općenito, kod svih situacija koje nas plaše i čine tjeskobnim, izbjegavanje je snažan mehanizam za smanjenje neugodnih emocija. Odgađanje je strategija kojom se određena akcija samo "odgađa" na neki rok. Međutim to odgađanje najčešće postane na kraju izbjegavanje. Ako izbjegavanje ne prestane, onda to rezultira sve jačim osjećajem usamljenosti i socijalne izoliranosti.

Sramežljivci su na više načina potencijalni ovisnici o alkoholu i nelegalnim opojnim sredstvima. Čašica pića pomogne osobi da na lakši način prebrodi strah od socijalnog kontakta. Također mladi sramežljivi ljudi zbog svojih slabih socijalnih vještina, kao i veće nesigurnosti, teže se odupiru pritisku vršnjaka za eksperimentisanje sa alkoholom i drogom.

Od kognitivnih problema osim vlastite nekompetentnosti, nespretnosti i sl., tu je još veliki problem nemogućnost da se brzo i efikasno razmišlja u prisustvu drugih ljudi. Riječ je o procesima nedjelotvornog obraćanja pažnje na zbivanja unutar organizma (fiziološke reakcije, prisilne misli, snažne emocije i sl.), umjesto da se efikasno savlada kognitivni zadatak. Te osobe teško nalaze prikladne riječi da jasno izraze svoje misli i razgovor uz veliki trud sagovornika ide otežano.

Ozbiljan kognitivni problem sramežljivih je njihovo loše određivanje važnosti određenim stvarima pri donošenju odluke. Oni obično veću važnost daju onome što mogu izgubiti nekom svojom interakcijom (komunikacijom), nego onome što mogu dobiti iz te interakcije. Sramežljivi neuspjeh pripisuju unutrašnjim razlozima i (ne)kvalitetima, a uspjeh sreći ili pomoći iz vana. Izražena je tendencija, posebno kod sramežljivih žena, pamćenje neuspjeha i dokaza vlastite bezvrijednosti.

Na emotivnom planu uz sramežljivost idu napetost, osamljenost i potištenost. U težim slučajevima javljau se i jaka depresivna stanja, posebno kod žena.

Od fizioloških popratnih pojava tu su crvenjenje, ubrzanje i nepravilnost pulsa, suha usta, znojenje, grčevi ili podrhtavanje želudca i sl. Sve te fiziološke pojave nazivamo somatskim simptomima anksioznosti. Treba istaknuti da svega 40-60% sramežljivih ima izražene fiziološke promjene. Ostali dio populacije  ima izražene samo emocionalne i kognitivne promjene.

Posebnu pažnju treba obratiti kod sramežljive djece. Važno je na vrijeme otkriti taj problem jer njegovim potiskivanjem može doći do iskrivljenja slike o djetetu pa se može smatrati da dijete ima neke psihološke probleme, a da se iza toga krije samo obična sramežljivost.

Nekoliko savjeta za roditelje:

• ne dopustite nikome, a najmanje sami sebi, da vaše dijete naziva sramežljivim (naglasiti osobama da vašem djetetu treba samo malo više vremena da se oslobodi kad dođu novi ljudi i sl.),
• nikada se ne podsmjehujte dječijim ljubavima svoje i tuđe djece. Ma koliko bila mala djeca, njihove osjećaje ne smijemo povrijediti,
• razvijati kompetentnost, odgovornost i samostalnost djeteta je od neprocjenjivog značaja; čim mogu samostalno obavljati neke aktivnosti potičite ih na to,
• razvoj povjerenja u druge još je jedan važan štit od sramežljivosti;djeca će imati više povjerenja u druge ako i sama osjete da drugi, posebno roditelji, imaju povjerenja u njih,
• veliku pomoć roditelji mogu dati sramežljivoj djeci tako što će ih učiniti interesantnijim osobama; mogućnosti su velike: zanimljiv hobi, mađioničarske vještine, glumačka družina, putovanja, poznavanje svijeta umjetnosti i zabave i sl.; ako imate mogućnosti organizujte dječije kvizove i društvene igre u kojima će svako dijete imati određenu ulogu; kroz takve aktivnosti sramežljivo će dijete u sigurnoj, podržavajućoj okolini doma iskusiti kako je to biti u centru pažnje.

Autor: Elmedina Čizmić,Psiholog

(zdravlje.at)