Psihoterapija-kako otkriti i riješiti problem

psihoterapija

Doslovni prijevod naziva psihoterapija jeste "tretman psihe". Pod tim se podrazumijeva liječenje psihičkih poremećaja i oboljenja psihogenog porijekla bez upotrebe lijekova, a uz pomoć psiholoških metoda.

Psihoterapija u nekim slučajevima predstavlja i  podršku osobama u određenim kriznim situacijama. Kada se spomene tretman psihe, sugeriše se na  ličnosti u nevolji.

Kod nekih klijenata poremećaj je toliko velik da im onemogućava svakodnevno funkcionisanje, postoji opasnost od samoubistva ili opasnost za druge ljude, pa je nužna hospitalizacija.

Kod drugih tegobe mogu biti manje ekstremne, ali ipak uznemiravajuće. Nesretan brak, pomanjkanje samopouzdanja, nagrizajući strah, kriza identiteta, depresija, seksualni problemi i nesanice su samo neki od problema koji motivišu ljude da se jave na psihoterapiju. Osoba vrlo često samo uz potporu prijatelja, okoline i zahvaljujući svojim ličnim resursima bez stručne pomoći savladava životne poteškoće.

Nekad je psihoterapija i prevencija za pojavu veće eskalacije u ličnosti. Kada osobu nadvlada određena situcija i kada osoba ne funkcioniše pravilno potrebno je potražiti sručnu pomoć.

Klijent je prvi sudionik u terapiji a drugi sudionik je  terapeut. Terapeuti su posebnim znanjem i iskustvom osposobljeni da pomognu klijentima u prevladavanju tegoba koje zahtijevaju tretman. Osim posebnog obrazovanja, od psihoterapeuta se očekuju i osobine ličnosti koje pridonose terapiji.

Važan kvalitet terapeuta je sposobnost slušanja i izražavanja razumijevanja i osjetljivosti, a bez donošenja sudova. Vitalno važno svojstvo je i sposobnost pružanja tople potpore zabrinutim i nesretnim klijentima, uz istodobno upućivanje na njihove sposobnosti i odgovornost za provođenje korisnih promjena u njihovom životu.

Terapijski odnos

Ono što psihoterapiju čini jedinstvenom nisu oni koji se njome bave, već poseban odnos koji nastaje između terapeuta i klijenta.

Koje su karakteristike tog odnosa? Prvo, to je odnos u kojem su obje strane svjesne zašto se sastaju, te koja se pravila i ciljevi vežu uz njihovu interakciju.Taj odnos mora biti dobrovoljan, potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta.

Psihoterapija često započinje terapijskim ugovorom koji pobliže određuje problem zbog kojeg osoba dolazi na  tretman (npr.osoba dođe sa problemom napad panike i radi se isključivo na saniranju tog problema), postupak koji će biti upotrijebljen prilikom tretmana, potencijalni rizik, te prava i odgovornosti klijenta i terapeuta.

Terapeut nastoji s klijentom uspostaviti pažljiv odnos, ne gubeći iz vida činjenicu da taj odnos treba potaknuti klijenta na promjenu. Odnos između klijenta i terapeuta nameće terapeutu nekoliko obaveza, čija je funkcija zaštita tog odnosa od utjecaja vanjskih sila. Najbitnija od tih obaveza je povjerljivost i tajnost, tj.profesionalna tajna. Terapeut štiti klijentovu privatnost i ne odaje podatke koje mu je klijent iznio tokom terapije (postoje određene iznimke od ovog pravila). Terapeut je dužan voditi računa o dobrobiti svojih klijenata i ta mu dobrobit mora biti na prvom mjestu.

Ciljevi psihoterapije

• redukcija (smanjenje) emocionalne napetosti putem iskazivanja snažnih osjećanja (važan cilj jeste oslobađanje osobe od velikog emotivnog pritiska, npr.osobu koja doživjela prekid duge ljubavne veze treba potaknuti da pokaže svoja osjećanja i na taj način sebi olakšava dalje funkcionisanje);
• postizanje uvida u sebi (terapeutova interpretacija klijentovog ponašanja je uobičajena tehnika za postizanje uvida, svrha te interpretacije nije uvjeriti klijenta da je terapeut u pravu zbog značenja nekog događaja,već motiviranje klijenta da brižljivo razmotri vlastito ponašanje i izvuče zaključke o njegovom značenju, npr. osoba koja ima problem sa strahom od letenja analizom i razgovorm klijent dobiva uvid u prave razloge straha koji vjerovatno imaju svoje korijene u djetinjstvu ili i nekom nedavnom događaju);
• razvijanje klijentovih sposobnosti za zrelo i racionalno ponašanje ( klijenta je važno dovesti u poziciju ja sam ok, ti si ok, gdje on uviđa svoje lične vrijednosti i resurse sa kojima se sam može suprostaviti određenom problemu, okrenuti klijenta na njega samog);
• promjena navika i neprilagođenih postupaka - psihoterapija često ima odgojno-obrazovne učinke; terapeut daje nove informacije da bi ispunio praznine ili iskrivljenja u klijentovom znanju
• redukcija bolnih osjećanja – klijent se obično potiče da slobodno izrazi svoja osjećanja u zaštićenoj prisutnosti terapeuta; to uključuje oslobađanje napuklih emocija čije postojanje klijent već dugo vremena a možda i nikada nije priznao; terapeut potiče klijenta da izrazi svoje emocije vjerujući da će one time biti olakšane;
• osoposobljavanje klijenta za adekvatnu interpersonalnu komunikaciju – osposobljavanje klijenta za što bolju komunikaciju sa drugim; kroz terapiju klijent dobija uvid da korijen problema u odnosima sa drugim ljudima leži u njegovim ranim i naučenim iskustvima;
  

Načini interveniranja

• individualna psihoterapija
• grupna psihoterapija-prvi put je korištena u vrijeme II svjetskog rata a bila je podstaknuta pomanjkanjem stručnjaka da se obavljaju individualni tretmani; grupna dinamika je korisna za sve članove grupe i često dok jedan član grupe rješava svoj problem i drugi članovi mogu potražiti odgovore za svoje probleme;
• bračna terapija-terapija se fokusira na poremećen odnos između partnera; potreba za bračnom terapijom obično proizilazi iz suprostavljenih očekivanja i potreba para; intimni odnosi često su opterećeni problemima u području seksualnog zadovoljstva, lične autonomije, dominacija-submisije (odnos dominacije i pasivnosti), odgovornosti za odgoj djece, komunikacije, intimnosti, upravljanja novcem, vjernosti i izražavanje nezadovoljstva i hostilnosti (neprijateljstva).
• porodična terapija-kao što je bračna terapija usmjerena na odnos para, u porodičnoj terapiji tretman je usmjeren na mijenjanje navika u porodici, kako bi se na taj način ispravili obiteljski poremećaji;
• psihosocijalna rehabilitacija-cilj je poboljšavanje klijentovih sposobnosti suočavanja sa mentalnim poremećajima, ograničavanje oštećenja koje iz njega proizilazi, te mogućnost življenja u zajednici;
• preventivne intervencije
  

Psihoterapija je svoje mjesto danas našla u svim oblastima čovjekovog života što utiče i na sam kvalitet življenja. Terapijski rad sa djecom i adolescentima može biti presudna za dalji razvoj njihove ličnosti. Rad sa bolesnicma može također poboljšati njihovo duhovno stanje i ojačati ih da se dalje bore sa bolešću. Da bi osoba preživjela u današnjem vremenu velikih turbulencija i promjena potrebno je da se afirmiše na različite načine. Jedan od tih je i izbor psihoterapijskog tretmana.

Autor: Elmedina Čizmić,Psiholog

(zdravlje.at)