Lične granice predstavljaju zamišljenu liniju koja opisuje naš lični prostor u prostornom smislu, ili „liniju“ koja dijeli za nas prihvatljive reakcije prema drugima i sebi samome, od onih koje nama nisu prihvatljive. Granice se odnose na iskustvo ili osjećaj sebe kao odvojene i kao cjelovite jedinke u svijetu.

Fizičke granice se tiču našeg osjećaja za to koja količina prostorne udaljenosti (dodira) od osobe sa kojom smo u nekoj vrsti kontakta, je za nas ugodna, prihvatljiva i podnošljiva u određenom trenutku, pod određenim okolnostima.

Naše fizičke granice zavise od više faktora: od odnosa prema osobi, od našeg trenutnog stanja (umor, raspoloženje i sl.), prethodnog iskustva sa osobom ili sličnim osobama i sl.

Psihološke (procesne) granice su u vezi sa unutrašnjim procesima, mislima, osjećajima i ponašanjem. Na osnovu ovih granica mi odlučujemo da li ćemo i u kojoj mjeri sebi dopustiti da iskažemo i zastupamo svoje potrebe i osjećaje, a u skladu sa tim koliko su nam prihvatljive reakcije koje se mogu desiti od strane osobe prema kojoj pokazujemo granice. 

Lične granice se grade tokom cijelog života i one su pod uticajem odgoja i ukupnog životnog iskustva. One imaju svoje tri osnovne funkcije:

• zaklon, pregrada - granice nas zaklanjaju od onog što dolazi izvana; putem granica spoznajemo šta je za nas prikladno, da mu dopustimo prilaz i ugradimo u sebe; spoznajemo šta je loše za nas i ograđujemo se;
• zaštita - pomoću zdravih granica čuvamo sebe od prihvatanja bilo suptilnog, bilo otvorenog nasilja; ako su naše granice zdrave mi smo sposobni da poštujemo i prava i granice drugih;
• zadržavanje - pomoću zdravih granica čuvamo svoju energiju, misli, emocije i ponašanje.

Različiti stilovi granica nastaju kada se proces izgradnje zdravih granica na nekom stepenu razvoja prema zdravim granicama zaustavi i određeni stil ličnih granica postane obrazac našeg pristupa upoznavanju svojih potreba. 

• Izgubljene (stopljene, nejasne, neodređene) granice - ovaj stil je rezultat nejasnog osjećanja o vlastitom postojanju i neformiranog ličnog identiteta. Granice su rastočene, a energija razlivena. Ovaj stil čini ličnost osjetljivom, naglašeno svjesnom okoline, naglašeno svjesnom osjećanja drugih ljudi. Znači i simptomi stopljenih granica su poteškoće da se kaže “Ne“, poteškoće da se identifikuju vlastita osjećanja, ličnost brzo dolazi u stanje preplavljenosti neprijatnim osjećanjima, ne može se zaštititi od sebe same niti od drugih. Tjelesni stav je mlitav, odaje utisak nezaštićenosti, opuštene usne i mišiće, opšta tjelesna slabost. Kada je zastupljen ovaj stil gubi se osjećaj odvojenosti od okoline i identiteta.
• Prejake (ograđene, zazidane, nefleksibilne) granice - ovaj stil dovodi do toga da je energija zazidana granicama. Osoba se stalno zaštićuje, reducira uticaj drugih. Znaci i simptomi su nepovodljivost, nepopustljivost, pojačana fizička napetost sa krutim držanjem, tijela, ranjivost, nemogućnost da se opuste, stalno zadržavaju odbrambeni stav. Ovaj stil vodi u izolaciju ličnosti, odvajanje od drugih, niko se ne može stvarno približiti osobi.
• Klatno stil - osoba oscilira između dva prethodna ekstremna stila, bez prelaza i nijansi. Takva osoba može da upadne u rizik da se previše otvori, te ako bude povrijeđena, da se zbog doživljene boli potpuno zatvori.
• Nekompletne granice - u ovom stilu je moguće uglavnom imati zdrave granice, ali su granice bilo stopljene, bilo zazidane, samo u izvjesnim situacijama kao što su ljubavne veze, prema autoritetima, prema djeci i sl.

Isto tako osoba sa zdravim granicama može zatvoriti svoje energetsko polje i zaštiti se od emocionalnog i fizičkog nasilja. Osoba sa zdravim granicama može jasno reći „NE“ i „DA“, a dostupne su joj mnoge varijacije izmedju DA i NE.

Postavljanje ličnih granica je jako važno da bi osoba pravilno funkcionisala. Nekada te granice nisu po mjerilima drugih  i vrlo  često  izazivaju negodovanje i otpor okoline. Njihova glavna uloga jeste da se zaštiti lični integritet osobe, a svoje granice najbolje ćete sami pronaći otvarajući svoje srce i tražeći odgovore u sebi o tome šta vam zaista treba, a šta je ono što vam je nametnuto.
Autor: Elmedina Čizmić,Psiholog