Fobije - Nerealni strahovi
Fobia
Fobija se definiše kao neprekidni strah od određenih stvari i situacija. Phobos na grčkom znači strah, bijeg.
Strah koji se javlja je najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije. Većina ljudi ima određene strahove, ali kada taj strah onesposobljava osobu da pravilno funkcioniše onda govorimo o fobiji. Strah iščezava kada osoba izbjegava stvari i situacije koje taj strah izazivaju, a ponovo se vraća kada je osoba ponovo izložena tim situacijama
Jednostavne ili specifične fobije odnose se na prekomjerne strahove izazvane nerealnom percepcijom situacije ili objekta koji izaziva strah. Pojava npr. životinje ili čak samo razmišljanje o njoj uzrokuje trenutnu reakciju u smislu visokog stupnja anksioznosti ili do izbjegavanja date situacije. Odrasli sa specifičnom fobijom navode da je strah pretjeran i bezrazložan, ali da mu se ne mogu oduprijeti. Fiziološke promjene su u vidu znojenja, drhtanja, gubitka daha, gušenje i sl.
Vrste fobija:
- fobije od životinja- strah od neke životinje (zmije, pauka i sl.); ove fobije su najčešće,
- fobije od prirodnih pojava- zemljotresi, poplave, požari, tuča i sl.,
- fobije od krvi i ozlijeda,
- situacijske fobije- strahovi od letenja, vožnje autom, vozom i sl.;
- ostale fobije- od povišenih glasova, uniformisanih osoba, od zubara (dentofobija), klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), akrofobija (strah od visine), botanofobija (strah od biljaka), cyberfobija (strah od računara), ergofobija (strah od posla), genofobija (strah od sexa), izolofobija (strah od samoće), ksenofobija (strah od stranaca) i sl.
Fobična anksioznost je prouzrokovana tzv. stimulsom generalizacije, npr. kod osobe koja je veoma preplašena nakon automobilske nesreće, razvija se strah od zvukova sudara, a zatim strah od zvuka motora.
Ponekad odnos između provocirajućeg događaja stimulsa i prvobitne anksioznosti može biti sasvim jasan kao u prethodnom slučaju. Nekada je taj odnos nejasan jer stimulus simbolizuje ranije događaje kojih osoba više nije svjesna. Npr. žena koja se boji za zečeve, zbog toga što je kao djevojčica vidjela kako njen otac ubija njenog zeca ljubimca.
Iskustva i odluke koje smo donijeli u djetinjstvu utiču na naše kasnije ponašanje. Fobične reakcije su vrlo prisutne poslije izrazito traumatičnih doživljaja. Normalno je da jedno vrijeme osobe zadržavaju naviku izbjegavanja situacija koje izazivaju strah, nakon traumatskog iskustva, npr. strah od vožnje nakon doživljene nesreće. Međutim ako potraje izbjegavanje i ako je nelogično tada strah poprima patološke karakteristike.
Tretman
- Razgovor u kojem pacijent može „ispuhati“ pomaže u nekim akutnim slučajevima; pacijenta je korisno upoznati sa mehanizmima fobičnog ponašanja, također može pomoći da se o tome uči u grupama i da se razvije diskusija. Kod djece je najvažnije pružiti im sigurnost i što prije odreagovati na uklanjanje stimulsa koji uzrokuje strah, naknadno kroz play terapiju (crtanje, igranje uloga, rad sa figuricama i sl.) raditi sa djetetom.
- Jedna od korisnih bihevioralnih tehnika koje se koriste kod fobija jeste sistemska desenzitacija koja predstavlja postepeno izlaganje situaciji ili predmetu koji izaziva strah (pacijenticu koja se boji preći most prvo odvedemo do mosta, sljedeći dan zavisno od njenog stanja nastavljamo sa daljim radom). Cilj je da se osoba počevši od najlakše situacije polako sama i uz prisustvo terapeuta ili sigurne osobe osposobljava da prevaziđe strah;
- Korisno je naučiti vježbe relaksacije i vježbe disanja da ih osoba može primijeniti u situacijama koje dovode do uznemirenosti;
- U nekim slučajevima je potrebno potražiti veću stručnu pomoć i farmakološku potporu.
(zdravlje.at)
