Hrkanje

Još uvijek nije skroz jasno zašto muškarci češće hrču nego žene i prestaju disati u toku noći. Pretpostavlja se da veliku ulogu u tome igra muški seksualni hormon testosteron. 

Za vrijeme sna dolazi do opuštanja mišića u predjelu nosa i ždrijela, što ne predstavlja nikakav problem ako su gornji disajni putevi slobodni.
Ukoliko dođe do sužavanja kanala gornjih disajnih puteva, ne može proći dovoljno zraka kroz nos. Osoba tada diše kroz usta gdje su mišići opušteni. Zrak koji se udiše nailazi na otpor, počinje vibrirati i dolazi do tipičnog zvuka hrkanja. 

Opasno je ukoliko je hrkanje povezano sa djelimično kompletnim prestajanjem disanja (apnea). Prestanici disanja mogu da traju i do 90 sekundi. Da ne bi došlo do gušenja, smanjeno snabdjevanje kisikom dovodi do reakcije buđenja. Tako više puta u toku noći dolazi do prestanka disanja, smanjenog dovoda kisika u mozak i samim tim do pogoršanja kvaliteta sna. 

Hrkanje je povećano ako je osoba još i deblja, spava na leđima ili ako konzumira alkohol, uzima tablete za spavanje ili druge lijekove koji utiču na psihu. 

Ljudi koji hrču moraju kod ljekara prvo provjeriti da li postoji neko suženje u gornjim disajnim putevima i da li moguće odstraniti taj problem. 

Neki slučajevi hrkanja se lako mogu poboljšati promjenom pozicije spavanja, promjenom jastuka, vježbama disanja i slično. 

Postoje laboratoriji za spavanje u kojima pacijenti priključeni na aparate spavaju dok stručnjaci pokušavaju da nađu uzrok problema.

(zdravlje.at)