Rak prostate

Dijagnoza raka prostate ne znači odmah da se radi o smrtnoj bolesti.

Rak prostate se javlja kod 3% muškaraca, više slučajeva bolesti se javlja kod osoba starijih od 60 godina.

Dijagnoza raka prostate ne znači odmah da se radi o smrtnoj bolesti.
Nije svaki tumor opasan, neki su agresivni dok neki rastu jako sporo.

Ultrazvučnim pregledom ljekari mogu na osnovu veličine i položaja prepoznati da li je prostata zdrava ili ne.

Za sigurnu dijagnozu raka ljekarima je potrebna proba tkiva prostate koja se vadi iz tkiva dugom širokom iglom. Pacijenti mogu dobiti lijek za smirenje ili lokalnu anesteziju prije ovog zahvata, iako mnogi muškarci rade uzimanje probe bez ikakvih lijekova.

Koja je prava terapija za određenog pacijenta zavisi pored veličine i položaja tumora i starost pacijenta, kao i individualno zdravstveno stanje.

Ne mora se svaki tumor terapirati, nekada je dovoljno redovno kontrolisati kako se rak razvija. Ljekari to zovu aktivno posmatranje bolesti.

U svakom slučaju, pogođeni pacijent ima u prosjeku četri sedmice da se odluči za terapiju. Najbolje je saslušati mišljenje još jednog ljekara, prije nego što se odlučite šta ćete raditi.

Ali i čekanje ima svoje granice. Ukoliko se tumor razvija i širi, mora se boriti protiv njega, ili operacijom ili zračenjem.

Sve dok je rak ograničen na prostatu, šanse za potpuno izlječenje su jako dobre.
Ukoliko se rak proširio na druge dijelove tijela, pokušava se lijekovima spriječiti njegov rast.

Jako rani stadiji raka se terapiraju zračenjem. Kapsula sa radioaktivnim jodom se uz pomoć ultrazvuka unese direktno u prostatu, u nekim slučajevima se radi i dodatno zračenje iz vana.

Zračenje se nekada obavlja i nakon prethodne operacije, kada je tumor u kasnijem stadiju ili ako se proširio izvan prostate.

Generalno je mišljenje da je operacija bolja metoda liječenja raka prostate. Preporučuje se pacijentima kod kojih se očekuje da će živjeti još barem deset godina.

Operacija se radi ili preko stomaka ili preko crijeva. Otklanja se prostata, nekada sjemene kesice, a ako je neophodno i limpfni čvorići.
Pošto mokraćni kanal prolazi kroz prostatu, hirurzi je prvo presijeku, a zatim je ušiju na kraj mjehura.

Kod laparoskopskih zahvata se rade samo mali rezovi kroz koje hirurg ubacuje svoje instrumente, te ne ostaju skoro nikakvi ožiljci.
Kod takvog zahvata dolazi do manjeg gubljenja krvi, ali rezultati vezani za kasnije mokrenje su puno slabiji nego kod klasične operacije.

Kod operacija je najvažnije znanje i iskustvo hirurga, te se preporučuje da se pacijent prije operacije raspita koliko je već puta hirurg radio ovu operaciju i sa kojim uspjehom, jer se može reći da tek nakon 250 uspješnih operacija hirurg dobro obavlja ovaj komplikovani zahvat.

Mnogim pacijentima je potrebno i nekoliko mjeseci da se oporave od operacije, te da nemaju problema sa nekontrolisanim mokrenjem. Kod nekih se na žalost ne može vratiti stanje koje je bilo prije bolesti ili prije operacije vezano za kontrolisano mokrenje.
Mnogi pacijenti imaju nakon operacije probleme sa potencijom, gdje pomažu šprice i tablete.

Zdrav način života ne može spriječiti rast prostate, ali može jako smanjiti rizik dobijanja raka prostate.

Hranite se zdravo, jedite puno povrća, voća, dva puta sedmično ribu, malo mesa i mesnih proizvoda. Pretpostavlja se da ishrana sa puno masti, kalorija i malo vitamina dovodi do nastanka raka.

Nemojte pušiti, jer cigarete povećavaju rizik dobijanja raka prostate.

Idite puno na sunce, i zimi, jer svjetlost jača stvaranje vitamina D, koji opet smanjuje rizik dobijanja raka prostate.

Budite aktivni i pazite na kilažu. Debeli muškarci dobijaju češće rak prostate.

Ako pijete alkohol, onda samo u malim količinama, jer previše alkohola povećava generalni rizik dobijanja raka.

Muškarci, pogotovo stariji od 60 godina, bi trebali redovno ići urologu i pregledati prostatu, jer što se ranije otkriju bolesti, to ih je lakše liječiti. 

(zdravlje.at)