Prenosi li se alergija sa roditelja na djecu?

Alergija je prije 100 godina bila rijetka bolest, a danas jako puno ljudi boluje od nje. Jedan od razloga za to su i geni, jer roditelji koji imaju alergiju prenose povišeni rizik dobijanja alergije na svoju djecu.

Trećina djece sa jednim roditeljom sa alergijom, dobijaju kasnije i sami ovu bolest. Ako oba roditelja imaju alergiju, tada se kod dvije trećine djece javlja bolest.

Danas već 40% djece i mladih nose antitijela u sebi, što znači da još nemaju alergiju, ali da je njihov imuni sistem već jako senzibiliziran.

Djeca ne nasljeđuju specijalne alergije od roditelja, nego su osjetljiviji na dobijanje alergije generalno. To znači da geni ne prouzrokuju alergiju, ali povećavaju vjerovatnoću za njeno dobijanje.

Roditelji koji imaju alergiju trebaju štititi svoju djecu od jakih alergena kao što su dlake kućnih ljubimaca, plijesni ili dim od cigareta. Ako se kod djeteta pojave simptomi kao osip na koži, dugotrajno kihanje, začepljen nos ili curenje vodenog sekreta iz nosa, nadražni kašalj, treba što prije otići specijalisti za alergiju.

Što se prije otkrije alergija, to je bolje za dijete. Pravovremena terapija smanjuje jačinu simptoma, a ukoliko se bolest ne terapira, može se pogoršati ili postati hronična.  

Roditelji mogu kod svoje djece preventivnim radnjama smanjiti rizik dobijanja alergije. Već se novorođenčad i mala djeca senzibiliziraju na alergene. Tada se javlja opasnost da kasnije razviju akutnu alergijsku reakciju.

Majke mogu već prije poroda uticati na rizik alergije kod djece. Ko za vrijeme trudnoće ne puši, već je izbacio veliki alergijski faktor. Djeca čije su majke pušile za vrijeme trudnoće dobijaju puno lakše alergiju i oboljevaju od astme puno češće nego djeca nepušača. I nakon rođenja djeteta se ne bi smjelo pušiti pored djeteta, jer dim od cigareta iritira osjetljivu sluzokožu djece i tako alergeni mogu lakše ući u njihovo tijelo.

Preporučuje se i da se bebe u prvih 6 mjeseci života isključivo doje, jer je dokazano da su djeca koja su se dugo dojila manje podložna alergijama nego djeca koja su dobijala drugu vrstu hrane. Razlog za to su važne supstance odbrane koju djeca dobijaju majčinim mlijekom. Ukoliko majka ne može da doji, preporučuje se korištenje hipoalergene hrane za bebe.

Kod prelaska na čvrstu hranu, roditelji ne bi trebali prve dvije godine davati djeci hranu koja je poznata da izaziva alergiju. To su jaja, riba, orasi, bademi, lješnjaci, tropsko voće (mandarine, narandže, limun...).

Ukoliko jedan od roditelja (ili oba) već imaju neku alergiju, ne preporučuje se držanje životinja sa krznom u kući. Upravo dlake mačaka mogu kod male djece jako lako izazvati alergiju.  

Prije se djeca nisu prije treće godine života testirala na alergiju. Danas se testovi rade i kod beba.

Najčešće se testiraju alergeni hrane i to najbolje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, jaja, brašno, soja). Određuju se specifična IgE antitijela.

Alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka se mogu dokazati i kožnim testom.

Kod djece koja imaju teže oblike atopičnog dermatitisa, kožni testovi se ne mogu raditi i u tim slučajevima se rade testovi krvi.

Ukoliko dijete ima često prehlade, upale uha, kašalj, probleme sa probavom i kožom, te često curenje nosa, neophodno je provjeriti da li ima alergiju.

(zdravlje.at)