Mliječni šećer, laktoza, se sastoji od dvije molekule, šećera glukoze i galaktoze. 

Prilikom varenja, laktoza se u tankom crijevu ponovo raspada na glukozu i galaktozu, jer crijeva mogu resorbovati samo jednostavne šećere. Za ovaj proces je neophodan enzim iz tankog crijeva- laktaza. 

Ukoliko tijelo ne producira laktazu (enzim), laktoza se ne vari u tankom crijevu, nego neprovarena prelazi u debelo crijevo gdje je razgrađuju crijevne bakterije i prilikom ovog procesa dolazi do stvaranja gasova koji opet dovode do neugodnih simptoma kao što su bolovi i grčevi u stomaku, osjećaj nadutosti, neugodni gasovi i proljev. 

Kod težih oblika intolerancije laktoze dolazi i do dodatnih simptoma kao što su glavobolja, nesvjestica, mučnina, manjak koncentracije, smetnje u radu srca, bolovi u mišićima i zglobovima ili problemi sa kožom.

Koliko su simptomi jaki i intenzivni zavisi od količine laktaze u crijevima i količine laktoze koja je unešena u tijelo. Neke osobe reaguju jako intenzivno već na male količine laktoze. 

Simptomi se javljaju u prosjeku 15 do 30 minuta, najkasnije sat vremena nakon konzumacije mlijeka ili mliječnih proizvoda.

Intolerancija laktoze je manjak ili premala aktivnost enzima laktaze. Manjak enzima može biti genetički prouzorkovan (primarna intolerancija laktoze). 

Često se tek u kasnijim godinama pojavi smanjenje funkcije laktaze i tipični simptomi se javljaju tek u kasnijim godinama života koji mogu biti manje ili više izraženi nakon konzumacije hrane sa mlijekom ili mliječnim proizvodima. Ukoliko se ova vrsta hrane konzekventno izbjegava, simptomi nestaju. 

Međutim, različite bolesti crijeva ili oštećenost organa probavnog trakta nakon operacija mogu dovesti do prolaznog ili stalnog manjka laktaze koja dovodi do intolerancije laktoze (sekundarna intolerancija laktoze).

Dijagnoza intolerancije laktoze se radi testom disanja: popije se određena količina mliječnog šećera razmućenog u vodi. Kod intolerancije laktoze se za vrijeme bakterijalnog razgrađivanja laktoze u debelom crijevu stvara hidrogen koji se može dokazati u izdisanom zraku pacijenta. 

Pored toga se preko krvi može ispitati koliko se povećava količina glukoze (jednog od sastavnih dijelova laktoze) nakon pijenja napitka sa laktozom. 

U obzir se uzimaju i simptomi koji nastaju za vrijeme testiranja.

Putem genetske analize se može utvrditi da li je prisutna genetska varijanta koja može dovesti do intolerancije laktoze. 

Ukoliko sumnjate da imate intoleranciju laktoze, možete se i sami testirati. Slušajte svoje tijelo i obratite pažnju kada vam se javljaju simptomi. Da li imate probleme uvijek nakon hrane sa mlijekom i mliječnim proizvodima? Da li simptomi nestaju kada izbacite iste?

Probajte da nekoliko dana skroz izbjegavate mliječni šećer (laktozu), znači ne unosite ni mlijeko, ni mliječne proizvode, ništa sa šlagom, čokoladom itd. Pazite na gotove proizvode, slatkiše, sosove, kolače itd. jer i oni sadrže laktozu.

Ukoliko primjetite da vam se simptomi poboljšavaju za vrijeme izbjegavanja mliječnog šećera, napravite dodatni test gdje ćete u čaši vode razmutiti 50-100 g laktoze. 

Ukoliko nakon toga naglo dobijete sve simptome, vjerovatnoća da imate intoleranciju laktoze je jako velika. 

Kod intolerancije laktoze se preporučuje izbjegavanje namirnica koje u sebi imaju laktozu. 

Prirodni jogurti i sir su mliječni proizvodi koji zbog bakterijalne fermentacije primarno ne sadrže laktozu. Problem je što se industrijskom preradom i jogurtu i siru dodaje laktoza.

Laktoza se nalazi i u mnogim gotovim jelima i sosovima, slatkišima, pecivu, mesnim proizvodima, zamrznutim jelima i konzervama. 

Može se koritstiti mlijeko bez laktoze kao i mnogi mliječni proizvodi kojima je preradom “oduzeta” lakotza.

Kao alternativa se koriste mlijeko od soje, riže, kokosa, tofu itd.

U apotekama se može kupiti laktaza, enzim koji se u vidu kapsula unosi za vrijeme ili kratko nakon obroka i time se sprječava nastanak simptoma intolerancije laktoze.