Dijagnoza alergije

Dijagnoza alergije

U slučaju sumnje na alergijusku bolest veoma je važan razgovor ljekara sa bolesnikom. Iskusni ljekari mogu ciljanim pitanjima povećati dijagnostičnu vrijednost bolesnikovih izjava. Pored vrste i intenziteta simptoma koji upućuju na alergiju, ljekarima je važno i vrijeme kada se simptomi pojavljuju (određeno godišnje doba, kontakt sa životinjama, prašinom, konzumacija određene grupe namirnica itd.) te razvoj simptoma. Također je i porodična anamneza važna za dijagnostiku, jer se alergija može prenijeti sa roditelja na djecu.

Na osnovu razgovora sa pacijentom, ljekar postavlja radnu dijagnozu. Određuje se grupa alergena na koju će se testovima ispitati reakcija organizma i radna dijagnoza potvrditi ili isključiti.

Nakon pozitivnog kožnog testa se određuju IgE antitijela u krvi. Ukoliko test na koži i test IgE antitijela nisu jednaki, dijagnosticiranje se može proširiti i testovima gdje se organizam izloži supstanci na koju se pretpostavlja da je uzrok alergije (provokacijski test).

Testovi na koži:

Ovi testovi se često koriste u dijagnostici alergije jer su jednostavni, daju relativno brzo rezultate i u velikom broju slučajeva su dovoljni za postavljanje precizne dijagnoze, te adekvatne terapije.

Testiranje na koži se može raditi ubodom lancetom, unošenjem alergena u kožu, kontaktni test i test grebanjem.

Najčešće se testovi rade na unutrašnjoj strani podlaktice ili na koži leđa (kod kontaktnih testova).

Test krvi:

Ukoliko se anamneza, klinička slika i rezultati kožnog testa ne podudaraju ili ako terapija ne dovodi do željenih rezultata, koriste se testovi za određivanje antitijela imunoglobulina E (IgE) u krvi.

Ovi testovi su jako pouzdani, osjetljivi i postali su rutiniski u dijagnostici alergija.

Testira se ukupni IgE i specifični IgE (antitijela protiv određenog, konkretnog alergena).

Provokacioni testovi:

Provokacijskim testom se kod bolesnika izaziva blaža alergijska reakcija i time se potvrđuje postavljena dijagnoza. Alergeni se postavljaju direktno na sluznicu nosa, bronhija, očiju ili želuca i time se izazivaju simptomi alergije (ali i konjuktivitisa i astme). Pozitivan test je najsigurniji dokaz da je tijelo preosjetljivo na određeni alergen. Ova vrsta testa se koristi samo kada raniji dijagnostički testovi nisu jasni, jer provokacijski testovi mogu izazvati i neželjene posljedice.

Kod sumnje na preosjetljivost ili alergiju na neki lijek, ovo je najsigurniji način testiranja, jer kožni testovi u ovom slučaju često daju lažno negativne rezultate.

(zdravlje.at)