Uvod u Homeopatiju

samuel hahnemann

Homeopatija je liječnička terapija čiji su lijekovi testirani na zdravim ljudima, u potenciranoj formi i koji se prepisuju na osnovi zakona sličnosti.
Homeopati posmatraju čovjeka kao nedjeljivu jedinicu tijela, duše i uma i na osnovu toga i terapiraju svakog pacijenta. Homeopatija je regulaciona terapija, koja uzima u obzir sve tjelesne, duševne, umne, konstitucionalne, socijalne i prirodne faktore i koja se uvijek orjentiše na osobu kao cjelinu.
Osnivač homeopatije je njemački ljekar dr. Samuel Hahnemann (1755.-1843.) koji je na sebi testirao reakcije zdravog tijela nakon što bi uzimao razlicite supstance.

Similia simibulus curentur- slično se sličnim liječi je zakon sličnosti koji je osnovni princip homeopatije. Homeopatski lijek se testira na zdravim osobama i detaljno se posmatraju svi tjelesni i psihički simptomi koje lijek prouzrokuje. Tim posmatranjem simptoma se dobija slika homeopatskog lijeka. Bolesnik koji ima simptome što sličnije slici lijeka, može se terapirati sa istim.

Na primjer, kada se luk reže, dolazi do lučenja sekreta iz očiju i nosa koji peče i koji je providne boje. Simptomi se brzo povuku kada se bude na čistom zraku. Tako se luk (Allium cepa) koristi kod bolesnih sa istim simptomima (providni sekret iz nosa i očiju koji peče, poboljšanje na čistom zraku).
Homeopatski lijekovi se proizvode iz biljaka, minerala, životinja, gljiva i hemijski proizvedenih mješavina prirodnih derivata. Osnovni materijal se zove matična tinktura koja postaje homeopatskim lijekom nakon potenciranja, time što se matična tinktura razrjeđuje u smjesi vode i alkohola ili kod čvrstih supstanci miješa, trituira sa laktozom. Npr. 1 g matične tinkture se intenzivno miješa sa 9g alkohola ili laktoze i time se dobija D1 potencija. Nakon što se 1g D1 potencije pomiješa sa 9g alkohola ili laktoze, dobija se D2 potencija itd. Što je potencija viša, to je i jačina lijeka jača.
Za pravo terapiranje homeopatijom je potrebna detaljna anamneza .U dugom razgovoru između pacijenta i homeopatskog ljekara se, u zavisnosti od tjelesnih i psihičkih simptoma, ranijih bolesti, dužine i uzroka bolesti, godina pacijenta, bolesti u porodici itd. dobije kompletna slika pacijenta. Na osnovi svih podataka se traži lijek čija je slika što sličnija simptomima pacijenta.

Homeopatski lijekovi se sastoje od jedne supstance ili kombinacije više njih. Prvi se u principu ne bi smjeli koristiti bez ljekarskog pregleda. Izuzetak su supstance koje su se u praksi pokazale kao efikasne u korištenju kod lakših simptoma (prehlada, dječije banalne bolesti itd.) i možete ih dobiti u apoteci bez recepta.

Kombinacije više homeopatskih lijekova pokrivaju veći spektar simptoma i za njihovo korištenje nije potrebna detaljna ljekarska anamneza. Koriste se za liječenje lakših simptoma i bolesti, ali kod težih bolesti i komplikovanijih simptoma nisu dovoljni. I njih možete dobiti u apoteci bez recepta.
Homeopatski lijekovi se dobro podnose i ne prouzrokuju nikakve negativne pojave. Za razliku od lijekova konvencionalne, školske medicine, ne potiskuju simptome, nego podržavaju uklanjanje uzroka bolesti kroz aktiviranje sopstvenog imunog sistema i time smanjuju vjerovatnoću ponovnog pojavljivanja simptoma.

Organizam resorbuje homeopatske lijekove preko sluznice usta, znači lijekovi se ne piju nego cuclaju ili se kapi stave na jezik. Zbog toga lijek ulazi puno brže u tijelo. Djelotvornost je puno bolja ukoliko se lijek uzima 10 minuta prije jela, jer su usta tada slobodna od hrane i pića koji u određenim slučajevima mogu usporiti ili neutralizovati djelovanje lijeka.

Kod hroničnih bolesti se uzima 1 do 3 puta dnevno 5-10 kapi ili 1 tableta ili 5-10 globulica. U akutnim slučajevima se lijek može uzimati svakih pola sata, sve dok se simptomi ne smanje. Kod terapiranja sa visokim potencijama (C, LM) koji se rade samo nakon anamneze homeopatskog doktora, je često dovoljno uzimanje samo jedne doze lijeka.
U nekim slučajevima može doći i do tzv. „prve reakcije“ kada dođe do pogoršanja simptoma bolesti na samom početku terapije. To u homeopatiji znači potvrdu izbora pravog lijeka, jer se to vidi kao pozitivna reakcija organizma. U tom slučaju se sačeka dok se pogoršanje ne popravi i nakon toga se lijek dalje uzima.
Kod akutnih bolesti se pozitivne reakcije pojavljuju već nakon nekoliko minuta ili sati, a za terapiranje hroničnih bolesti je često potrebno duže vremena uzimati lijek.

(zdravlje.at)